Sveti Sava
Ko udara tako pozno u dubini noćnog mira,
na kapiji zatvorenoj svetogorskog manastira?
„Već je prošlo tavno veče i nema se ponoć hvata.
Sedi oci kaluđeri, otvorte mi teška vrata.
Svetlosti mi duša hoće, a odmora slabe noge,
klonulo je moje telo, umorne su moje noge.
Al’ je krepka volјa moja, što me noćas vama vodi,
da posvetim život rodu, otadžbini i slobodi.
Prezreo sam carske dvore, carsku krunu i porfiru,
i sad evo svetlost tražim u skromnome manastiru.
Otvor’te mi časni oci, manastirska teška vrata,
i primite carskog sina ko najmlađeg svoga brata“.
Zaškripaše teška vrata, a nad njima sova prnu
i s kreštanjem razvi krila i skloni se u noć crnu.
A na pragu hrama svetog gde se Božje ime slavi,
sa buktinjom upalјenom nastojnik se otac javi.
On buktinju gore diže, iznad svoje glave svete,
i ugleda čudeći se, bezazleno boso dete.
Visoko mu bledo čelo, pomršene guste vlasi,
ali čelo uzvišeno, božanstvena mudrost krasi.
Za ruku ga otac uze, polјubi mu čelo bledo,
a kroz suze prošaputa: „Primamo te, milo čedo“.
Vekovi su prohujali, od čudesne one noći,
vekovi su prohujali i mnogi će jošte proći.
Al’ to dete jošte živi i njegova živi slava,
Jer to dete beše Rastko, sin Nemanjin, Sveti Sava.
Vojislav Ilić
Danas je dan škole! Savindan, koji je ove godine obilježen kroz priče, pjesme, slike i sjećanja. Sveti Sava, kao školska slava, slavi se od 1840. godine. Sve do 1945. godine slavljen je u školama, kada je, odlukom vlasti ukinut. Kao školska slava ponovo je počeo da se slavi 1990. godine.
Kao i svake godine i danas su učenici i nastavnici škole, njemu u slavu pripremili mnogobrojne radove koji nas podjećaju na zavjet Svetom Savi. Zavjet kojim njegujemo našu kulturu, jezik, tradiciju i pismo.
Lomljenje slavskog kolača upriličeno je u hramu ,,Sveti Nikolaj Mirilikijski" u Milićima.
Svim učenicima, nastavnicima i drugim prosvjetnim radnicima čestitamo školsku slavu i Dan škole!
U sekciji galerija, pogledajte fotografije sa svečanosti, kao i učeničke radove posvećene liku prvog srpskog učitelja!
